Sticajem okolnosti cesto putujem sa sportskim carterima, a jedan od prvih sledecih koji predstoji je gostovanje fudbalske reprezentacije u Irskoj i Nemackoj.
Srbija sa Irskom igra u Dablinu 24. maja, tako da se 23. maja krece na put specijalnim carter letom Jat Airwaysa. Kao i obicno, predvidjeno vreme poletanja u 09.30h probijeno je jer se igraci uvek razbeze po Duty Free i da pokupuju stampu kako bi videli svoju sliku u novinama, tako da smo se tek u 10.15h podigli sa Surcina.

Krajem maja oko Velike Britanije vlada najlepse vreme tokom godine, pa je tako let bio vise nego prijatan uz standardnu "domacinsku" atmosferu u kabini (citaj - svi ustaju i setaju se tokom celog leta, novine prelaze iz ruke u ruku, snimatelji se vrzmaju od repa do kokpita...). Konacno smo preleteli i Vels i prelecemo kanal koji ga deli od Irske.

Tokom prilaza imamo odlican pogled na sam Dablin, a kabinsko osoblje je uz dosta muke uspelo da natera sve putnike da se konacno vrate na svoja mesta.

Dobili smo ILS prilaz na 28 tako da sad od tacke Baldonnel letimo na kursu 102, posle cega pravimo levi zaokret i hvatamo localizer.

Tek smo stali na gejt, nismo ni ugasili motore, a svi su naravno vec poskakali sa svojih mesta. Sta da se radi, to je tako uobicajeno za sportske cartere. Pozeleli smo fudbalerima srecu posto ih na stadionu Krouk Park cekaju Trapatoni i 85.000 irskih navijaca.

Reprezentacija se ovog puta ne vraca posle utakmice u Beograd, vec je prespavala u Dablinu posle utakmice, a sutradan nastavila put za Nemacku, posto su na programu utakmice sa Rusijom 27. maja i Nemackom 31. maja.
Posto sa Rusima igramo u Burghauzenu bilo je malo dileme da li da se leti za Minhen, ali je ispalo da je za stotinjak kilometara blizi aerodrom u Salcburgu. Nama je svejedno, a i troskovi h/l su nesto manji u Salcburgu u odnosu na Minhen, kraca je uostalom i voznja autobusom do hotela. Polecemo iz Dablina u prepodnevnim satima i krecemo nazad put "starog kontinenta".

Polecemo sa staze 10 i SID nas vodi na tacku Vatry. Malo levo, malo desno, letimo prilicno nisko, tako da imamo priliku da ponovo dobro osmotrimo irsku obalu.

Burghauzen je malo mestasce koje je na samoj granici sa Austrijom, imaju stadion od nekih 12.000 mesta na kojem ce biti odigrana utakmica sa Rusima. Pocinjemo spustanje ka Salcburgu, jos uvek smo iznad ravnog Bajerna, stigli su nam i neki oblaci kako se blize planincine.

Svi bi da se malo provozaju u kokpitu i malo popricaju sa nama, ali je doslo vreme da zatvorimo vrata i krenemo u prilaz Salcburgu. Dobili smo Visual prilaz na 34, okrecemo "na gore" i ostavljamo Alpe iza nas.

Malo smo se zapricali sa posetiocima u kokpitu pa smo probili sve noise abatement procedure i slecemo sa full flaps, sta da se radi.

Dobrodosli u Austriju, mada se u njoj necemo predugo zadrzavati. Fudbaleri i ostatak ekipe nastavljaju odmah preko granice do Burghauzena, dok cemo mi nazad za Beograd na zasluzeni odmor.

Reprezentacija posle utakmice sa Rusima nastavlja Lufthanzom put od Minhena do Dizeldorfa, a odatle autobusom u obliznji Gelzenkirhen, gde 31. maja igra protiv Nemacke. Bice pun stadion posto je to poslednja utakmica Nemaca pred Euro 2008, a mi cemo 1. juna rano ujutro put Dizeldorfa da pokupimo nase fudbalere i vratimo ih za Beograd. S obzirom da su sezone svuda zavrsene, ovoga puta necemo voziti prazni sa samo 4-5 igraca, vec se u punom sastavu vracamo kuci.
O tome u nastavku (ukoliko se ispostavi da vam se ovo svidelo).